Konvencija o zastiti svjetske kulturne i pr irodne bastine prihvacena je na zasjeda nju Glavne skupstine UNESCO-a 1972. godi ne te su joj do 1995. pristupile 134 zemlje svijeta. Svrha konvencije jest odrediti prirodnu i kulturnu bastinu od svjetske vaznosti te popis lokaliteta i spomenika koji imaju tako izniman znacaj i univerzalnu vrijednost da je njihova zastita duznost cijelog covjecanstva. Konvencija stoga istice potre bu suradnje izmedu svih naroda i zemalja kako bi ta zastita bila sto djelotvornija. Na taj nacin Popis svjetske bastine danas predstavlja ono sto je sedam svjetskih cuda predstavljalo za anticki svijet.
Potpisavsi Konvenciju, svaka se zemlja obvezala da te posebno stititi lokalitete i spomenike unutar svojih granica koji se nalaze na Popisu svjetske bastine. Medunarodna zajednica pak pomaze ze mljama u zastiti toga bogatstva. U tu svrhu djeluje Odbor za svjetsku bastinu koji je sastavljen od 21 predstavnika drzava clanica UNESCO-a koje su pot pisale konvenciju. Taj odbor odlucuje o tome koji ce lokaliteti i spomenici biti uvrsteni u Popiste odob rava financijsku i tehnicku pomoc za programe zastite.
Kako odluciti koji dio bastine ukljuciti u Popis? Na koji nacin utvrditi posebnu i univerzalnu vrijednost nekog spomenika, lokaliteta, krajolika? Konvencija djelomice daje odgovor na to pitanje, a i Odbor je razradio detaljne kriterije za nominaciju. Kulturni spomenik mora npr. biti autentican i imati veliki utjecaj na kulturu i razvoj u odredenom razdoblju, biti jedinstven primjer odreo~enog stila, biti pove zan s idejama i vjerovanjima od opceg znacenja ili pak biti primjer tradicionalnog nacina zivota karak teristitnog za neku ku!turu.
Prirodna bastina moze se uvrstiti u Popis ako je primjer za razvoj Zemlje ili zivota na Zemlji, ili ako je obitavaliste ugrozenih zivotinjskih vrsta ili rezer vat divljih zivotinja. Imenovanje moze uslijediti i zbog iznimne Ijepote mjesta. Odbor primjenjuje te kriterije kako Popis ne bi postao predugacak i kako drzave clanice ne bi predlagale i upisivale sve lokalitete koje zazele.
Odbor isto tako moze jedan lokalitet ili spomenik staviti na Popis ugrozene svjetske bastine, i to onda ako mu prijeti ozbiljna opasnost od unistenja. To je slucaj s Dubrovnikom i Plitvickim jezerima u Hr vatskoj.
Od 1979. na Popisu svjetske bastine nalaze se i hr vatski lokaliteti i spomenici:
Za Hrvatsku je uvrstenje u Popis svjetske bastine dokaz univerzalne vrijednosti ne samo pojedinih lokaliteta ili spomenika nego i hrvatske bastine opcenito. Kako bismo je sto bolje zastitili, ne samo od napada neprijatelja nego i od neznanja, koje je katkada opasnije od granata, Hrvatska komisija za suradnju s UNESCO-om ukljucila se u program "Svjetska bastina u skolama" koju su zajednicki po taknuli Centar za svjetsku bastinu i UNESCO-ove Udruzene skole.
Centar za svjetsku bastinu djeluje pri UNESCO-u od 1991. godine. Buduci da je od 1972. broj lokaliteta (prirodnih i kulturnih) upisanih u Popis svjetske bastine u 134 drzave potpisnice Konvencije naras tao na vise od 400, pokazala se i potreba da zase ban centar preuzme koordinaciju poslova vezani uz programe promicanja, pracenja stanja i zastitu bastine pod pokroviteljstvom UNESCO-a.
Osnutak Centra za svjetsku bastinu poklapa se prvim napadima na Dubrovnik, grad zasticen Kon vencijom koju je potpisao i sam napadac Jugo slavija; stoga je na godisnjoj sjednici Odbora za sv jetsku bastinu l 991. Dubrovnik sluzbeno stavljen na Popis ugrozene svjetske bastine, a UNESCO je u mectuvremenu pokrenuo akciju prikupljanja pomoci za obnovu stare jezgre. Godinu dana kasnije, na zahtjev hrvatske Vlade, na tom su se popisu nasla i Plitvicka jezera, kamo je UNESCO u meduvremenu bio uputio dvije istrazivacke misije (1992. i 1993) koje su utvrdile kakvo je trenutno stanje u Nacionalnom parku i procijenile moguce opasnosti za jezera koja su u Popis svjetske bastine uvrsena zbog svoje iz vanredne ljepote i vrijednosti.
UNESCO-ove Udruzeneskole nastalesu 1953, a 1958. dobile su svoj danasnji naziv; ideja o osnutku UNESCO-ovih skola nastala je kao posljedica uvje renja da se kroz prosvjetu i odgoj djece najvise utjece na odgoj za mir i meo'unarodno razumijevanje. Udruzene skole pritom su redovne skole u nacional nom prosvjetnom sustavu koje zele raditi vise i znati vise. Rad u takvim skolama, bilo da se odvija kroz stavu ili izvannastavne aktivnosti, ne ovisi o pose bnim udzbenicima, nego o interesu ucenika i ucite Ija za sudjelovanje u meclunarodnim programima projektima, gdje su inicijativa pojedinca i razvijanje zajednistva osnovni kriteriji uspjesne suradnje.
Centar za svjetsku bastinu i projekt Udruzenih skol. odlucili su 1994. zajednicki mectu skolskom mladez pokrenuti program usmjeren na zastitu kulturne prirodne bastine svijeta. Poruka je programa da je bastina zajedni~ko dobro covjecanstva, da s jedne strane pridonosi jacanju svijesti o kulturnom iden titetu vlastite nacije i vaznosti njezina ocuvanja za opstojnost naroda, dok s druge upucuje na poveza nosti razlicitih kultura, te tako pridonosi pravilnom shvacanju njihovih medusobnih utjetaja i prozima nja. S obzirom na poruku mira i suradnje koja iz nje ga proizlazi, program je dobio vatno mjesto u kon cepciji "Kulture mira" koju UNESCO istice kao jedan od glavnih ciljeva svojeg djelovanja na pragu 21 stoljeca.
Ukljucenje hrvatskih skola u ovaj program (u koje mu sudjeluju 1. i 11. gimnazija iz Splita i Opca gimna zija iz Dubrovnika, skole iz hrvatskih gradova sv jetske bastine) znak je razumijevanja za stradanje kulturne i prirodne bastine u Hrvatskoj i brige sto je Hrvatska pokazuje za njezino o~uvanje i obnovu. Preko mjerodavnih tijela (Hrvatska komisija za surad nju s UNESCO-om, Ministarstvo kulture, Drzavna uprava za zastitu kulturne i prirodne bastine, Muzejsko-dokumentacijski centar i dr.) Hrvatska je opetovano upozoravala na barbarske napade koji ma su cilj bili i civili i spomenici. Isto tako, Hrvatska preko UNESC0-a i drugih medunarodnih organiza cija potratuje ukradene i odnesene umjetnine iz Vukovara, Konavala, Drnisa i drugih okupiranih gra dova i podrucja
No Hrvatska komisija za suradnju s UNESC0-on pridaje ukljucivanju u ovaj program veliku vaznos iz jos jednog, zacijelo nista manje bitnog razloga bastina je doduse ugrozena u doba rata, ali i u dobi mira, obnove, razvoja. Primjeri za to da nadlezne vlasti nisu znale ili htjele izbjeci unistavanje vrijedne kulturne i prirodne bastine nazalost nisu rijetki.
Primjeri svakodnevnog vandalizma koji ubire danak sve dotle dok nenjegovana bastina ne pocne ugi bati poput biljke jos su cesci. U pitanju je svijest svih nas, svijest koja mora biti otvorena za pojmove kao sto su lijepo, vrijedno, posebno, zajednicko. Stoga je glavni cilj ovog projekta da se pomocu rezultata dobivenih u radu s ucenicima, profesorima i ravnate ljima triju navedenih skola postigne to da i u drugim skolama ucitelji nude, a ucenici traze vise spoznaja o kulturnoj i prirodnoj bastini u Hrvatskoj i svijetu, o njezinim vrijednostima i potrebi da se te vrijed nosti satuvaju za buduce narastaje.
DINO MILINOVIC- Tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om