Dok je Dubrovnik nastao u tami srednjeg
vijeka kao djelo anonimnih ruku, Split ima
poznato i prepoznatljivo podrijetlo koje se,
povrh svega, odlikuje carskim prestizom. Kada se,
naime, car Dioklecijan oprastao s prijestoljem,
odlucio je starost provesti u palaci cija je izgradnja
zapocela 295. godine podno brda Marjana. Palaca
rimski jasnog i funkcionalnog tlocrta pretvorena je
tijekom stoljeca u pravi labirint srednjovjekovnog
grada, a Dioklecijanov mauzolej u krscansku
katedralu, sto je jedinstven primjer izrastanja nove,
srednjovjekovne i krstanske (hrvatske) kulture na
temeljima prethodne, anticke. Taj fenomen prozimanja
razlicitih stilskih razdoblja, o cijim mijenama
svjedoci svaki kamen palace, osnovni je razlog sto je
Dioklecijanova palaca i srednjovjekovna jezgra Splita
1979. uvrstena u Popis svjetske bastine. Kao simbol
tog izrastanja, izdaleka prepoznatljivi toranj
Katedrale Svetog Dujma, jednog od prvih krscanskih
mucenika nedaleke Salone (glavnog grada rimske
provincije Dalmacije), povezuje siluetu starog
grada s novim horizontom satkanim od tornjeva
stambenih visekatnica splitskih predgrada. Sacuvati
carski krajolik Splita, nacet sa svih strana i okruzen
urbanom stihijom nasega stoljeca, najveci je izazov
generacije koja slavi 1700.obljetnicu osnutka grada.