Cuvamo prirodnu i kulturnu bastinu:
Spasimo Sustipan!







GROBLJE MOJIH PREDAKA!

Pokoj vjecni zelim Tebi groblje mojih Predaka, sto su te nesmiljeni i neosmisljeni ljudi zauviJek prekinuli, pokusavajuci Tvoju mitsku stvarnost pretvoriti u veliko Nista.


Bilo si ovdje na mjestu bozanskoga izbora, visoko iznad mora koje se zaustavljalo pred Tvojim liticama i ciji su Te vali odozdo vazda pozdravljali, postujuci Tvoj mir i Tvoje dostojanstvo. Vjetri su Ti donosili poruke daljina, i Ti si bilo gotovo na samom rubu svijeta, izdvojeno od svega prolaznoga. Tvoji su grobovi i grobnice stotine godina cuvali zemne ostatke Splicana, jer si bilo zadnja postaja svih onih koji su sudjelovali u smijehu i suzama Grada. Bilo si svjedokom mnogobrojnih zavrsetaka pogrebnih povoraka i posmrtnih obreda. Slusalo si i pratilo zalopojke bratima nad pokojnicima, kad su se tuga i ocaj uspinjali visoko uz krosnje Tvojih borova i Tvojih cempresa. Osamljenicima si sluzilo kao tajanstveno mjesto molitve za pokoj nezaboravnih i srodnih dusa, jer si bilo cvrsti zrenik prema beskonacnosti.

Oko Tebe i u Tebi radjale su su legende i avetinske price, a Tvoje mracne noci bijahu ispunjene sablasnim prividjenjima za prestrasene. Radjala ih je neiscrpna masta ovoga podneblja. Tko god bi s nekoc raspjevane splitske rive posalo svoj pogled prema Tvojim sumornim stablima i Tvojim odsudnim zidinama osjetio bi da mu se smijeh sledjuje i morao bi shvatiti da je prah i da ce se u prah vratiti. Bilo si, dakle, vjecito uocljiv memento, blisko oku i srcu, a Tvoji su pokojnici snivali vjecni san u neposrednoj blizini gradske vreve, opominjuci i upucujuci na skromnost i suzdrzljivost.


A onda su Te oskvrnuli i raznijeli Ti kosti oni koji Te nisu ni voljeli, ni shvacali, ni postovali, i koji su od Tebe htjeli napraviti cirkus za prolaznike bez savjesti.

Snivaj sada u svojoj tisini i cuvaj spomen davno pokopanih, cije te duse nocu obilaze sudjeljujuci s glasanjem mora i vjetrova!