Ivo Babic

Poluotok Sustipan je vizualno zaokruzena cjelina koja se izvija iz brda Marjana. Doima se poput komada kopna sto se zaletio prema moru koje ga okruzuje pod liticama. Smjesten na zapadnoj strani prirodne luke - uvale Sustipan, Splicanima zatvara zapadni rub obzorja. Skulpturalnom morfologijom i izdvojenoscu svoga polozaja poluotok se namece kao posveceno mjesto. Zato je na njemu i bila podignuta starokrscanska bazilika koju je naslijedio srednjo-vjekovni samostan Sv. Stjepan pod borovima u cijem nazivu sume krosnje. I danas borovi i cempresi s rusevinama crkve odasiljaju sjecanja na davnasnje redovnike.

Pocetkom prosloga stoljeca u doba prosvjetiteljskih nastojanja oko higijene i opcega boljitka Sustipan je izabran za smjestaj gradskog groblja. Mrtvima, naime, nije vise bilo mjesta unutar gradskih zidina, ni u crkvama ni okolo njih pa, se za novo pokapaliste odredjuje Sustipan. Na Sustipanu se najprije pokapa sirotinja, gradski prosjaci. Godine 1825. blagoslivlje se novo katolicko groblje. Tako se iz grada na Sustipan preselilo vise narastaja Splicana koji se tu sahranjivahu gotovo do sredine ovoga stoljeca. Racuna se daje tamo bilo pokopano oko pedeset tisuca mrtvih.

Vec prvih desetljeca nasega stoljeca na Sustipanu nije bilo vise mjesta. Prije Drugoga svjetskoga rata zapocima pokapanje na novomu groblju, na ovom danasnjem, na Lovrincu. No, nalaze se ne samo zatvaranje postojeceg groblja na Sustipanu nego i njegovo preseljenje. Za mrtvace pokopane na Sustipanu nije pogodan izraz pokojnici. Delozacije stizu i mrtve. I mrtvi imaju svoju sudbinu, ne samo duse nego i tjelesni ostaci.

Gradjanstvu, barem dominatnoj grupi, ne svima sljedbenicima kulta ubrzanog progresa i umnozavanja profita polozaj Sustipana ucinio se vrlo prikladnim za gradnju hotela. Zimmerfrei mentalitet nije tek od jucer. Nakon Drugoga svjetskoga rata nije bilo bas po ukusu "novog covjeka", iako su se za zaravan na polutoku nudile primjerenije zamisli od gradnje hotela; tamose naime, planiralo graditi Muzej hrvatskih arheoloskih spomenika, sto upucuje i na drugacije tendencije od onih unitaristickih od kojih prije nije bilo imuno ni splitsko gradjanstvo. Razradjuju se i promisli o uredjenju perivoja. No zacudo, forsirase, upravo u udarnickomu zanosu, premjestanje groblja. Istina bilo je onih koji su prosvjedovali, premda bezuspjesno i beskorisno, osim ako se izuzmu poneki vrjedniji tekstovi, posebno stihovi napisani oviln povodom.

Po odnosu prema smrti i mrtvima razaznaju se raznoliki stilovi osjecanosti i ponasanja pojedinih psiholoskih tipova ali i epoha, ideologija. Salona se primjerice, u anticko doba prosirila iz sredisnje jezgre na istok i zapad prekrivsi starija groblja. Mnogi stariji spomenici zavrsili su u gradskim bedemima kao kamena gradja. No, Sustipan, za razliku od salonitanskih nekropola, nije stajao na putu Splitu u ekspanziji. Nije tako ni blizu "gospodarskih" i "drugarskih" vila sto su u to doba prisvojile padine Marjana, koji je i danas na papiru zelena, zasticena zona. Groblje je valjeldj smetalo u psiholoskom smislu svojom sjetnom semantikom smrti!? U kulturi XX stoljeca mrtvi, cini se, smetaju zivima. Groblje je premjesteno, spomenici su maknuti, no najveci broj mrtvaca nije preseljen. Njihovi su grobovi i biljezi unisteni i cak pokradeni. Kralo se i prodavalo kamen i mramor; koristene su i opeke, izvucene iz grobnih komora. Cini se da se vise zurilo u svijetlu buducnost. Treba li vise kriviti (nije na nama da sudimo!) "gospodu" ili "drugove", premda ova opozicija nije prikladna zbog medjusobnih transmutacija i transformacija. Sustipan je tema o kojoj ce raspravljati ne samo povijesnicari umjetnosti nego i antropolozi. Nije jednostavno objasniti zasto je Split sravnio groblje svojih predaka, ne onih dalekih nego onih kojih su se sjecali - djedova, baka ali i roditelja.

Nakon otvorenja novoga groblja na Lovrincu staro se groblje na Sustipanu moglo prepustiti prirodi poput zidovskog groblja na Marjanu. Zemlja bi, uz diskretni nadzor, polako prekrila grobne spomenike onih koje potomci nisu htjeli ili nisu mogli premjestiti. Nekadanje groblje u Jurjevskoj u Zagrebu, s natpisima i biljezima, sto jos ponegdje strse medju raslinjem mjesta su uspomena s napredovanjem blagoga zaborava. U Splitu je, medjutim, bio presudjen, po ubrzanu postupku, izgon mrtvih, koji su dobili prekratki otkazni rok. Mnogi nisu uspjeli ni istrunuti. Svi nisu ni prebaceni na novo groblje zbog zaborava, siromastva ali i nebrige nasljednika. Mnogi su i bez potomaka.

Dusko Keckemet je objavio zacudnu knjigu o Sustipanu, sa svim potankostima, opisima i prosloscu poluotoka, njegovih spomenika, o uredjenju groblja, o kiparima i klesarima, o preminulima; prebrojao je grobove i mrtve. Donio je posebna poglavlja o Sustipanu u knjizevnosti i slikarstvu. Dakako, razlozio je povijest izgona mrtvih. Teme variraju od poezije do horora; biljeze se i podaci o kradjama ne samo mjedenih grobnih ograda nego i zlatnih zubala. Ekcitantna materija uzrokovala je i mjestimice povisenu temperaturu pisanja sto je ipak urodilo mnogim nadahnutim stranicama. Splicani ce u ovoj knjizi, na njezinim nacrtima i fotografijama, na prijepisima grobnih ploca gonetati silnice uspomena. Ostalima nudi prigodu za premisljanja o odnosima zivi - mrtvi pocetkom i sredinom XX. stoljeca, o povremenim netrpeljivostima i nestalnim odnosima izmedju preminulih i onih koji ce im se pridruziti. Ostaje naravno Sustipan onakav kakav je s lukom za jahte, s casinom, hotelom, bazenom sto su se odnedavna pripili uz zid nekadanjeg groblja. Jedina nova funkcija na razini tradicija i semanticko-simbolicnih naboja - splitski opservatorij, koji se je tu smjestio, onda prestao raditi. Turistickoj ponudi - da se okoristimo strucnim izrazom - valjda nece smetati lutajuci duhovi!? Preostaju jos i litice s juzne strane; strsi jos i poneki cempres i bor premda ih je sve manje a i bolest ih nagriza; zjape mjestimice rastvoreni grobovi s raskopanim kosturima i grobovi natrpani smecem. Ostaju antologijski stihovi kantate Tonca Petrasova Marovica o groblju i, dakako, knjiga-monografija Duska Keckemeta koju ce mnogi listati o zalobnim setnjama i setnjama.