Maja Petrinec

Kada se govori o arheoloskomu lokalitetu s dugim kulturnim kontinuitetom, kao sto je slucaj sa Sustipanom, cesto se dogada, da stalne ljudske intervencije kroz stoljeca, u nastojanju prilagoditi odredjeni prostor vlastitim potrebama, dovode do unistavanja starijih slojeva, odnosno tragova prethodnih faza zivota na tomu nalazistu. Stoga se svaki nalaz ili skupina nalaza, na temelju cije se vremenske ili kulturne pripadnosti, moze pouzdano izdvojiti i definirati jedno razdoblje u postojanju nekoga mjesta, pokazuje izuzetno vaznim. Posljednja arheoloska istrazivanja, koja je proveo Muzej hrvatskih arheoloskih spomenika na Sustipanu, osim sto su potvrdila prijasnje pretpostavke, u tomu su smislu dovela i do nekih novih spoznaja.

Iskopavanja su obavljena na prostoru istocno od apside srednjovjekovne bazilike, te bazilika, na mjestima gdje su nedavno posjecena stabla cempresa. Revizijski je istrazen dio prostora juzno od bazilike, na kojemu se nalaze ostaci arhitekture samostana Sv. Stjepana.

Najstariju dosad utvrdjenu fazu zivota na Sustipanu reprezentira nalaz sest kasnoantickih grobova (IV-V. st.), od kojih su tri, na uobicajen nacin svoga doba, zidani rimskom opekom (tegula i imbrex) s dvoslivnim krovom, a u njima su ukopani odrasli pokojnici. U tri djecja groba ukop je izvrsen u amforama, koje su se, u tu svrhu, posebno izradjivale.

Ukupno 65 grobova pripada razdoblju kasnijega srednjeg vijeka, a mogu se povezati s podacima, koji govore o ukopavanjima umrlih u kuznim epidemijama, koje su harale Splitom od XIV-XVIII. stoljeca. Nalaz novca kasnoga XIII. stoljeca u jednomu grobu dozvoljava pretpostavku da su neki od ovih grobova stariji od XIV. stoljeca. Pokojnici su ukapani u jednostavne zemljane grobove, a neki od njih u drvenim sanducima, sto dokazuju zeljezni cavli, kojima su ti sanduci bili zakivani. Svi su skeleti, po obicaju kasnoga srednjega vijeka, imali ruke prekrizene na prsima. Nalazi su u grobovima rijetki, a pripadaju nakitu ili metalnim dijelovima odjece (nausnice, prstenje, medaljoni, pojasne kopce). Medju spomenutim su grobovima otkrivene tri skupne grobnice s vise ukopanih pokojnika, koji su, zbog sprecavanja sirenja zaraze, bili zasuti vapnom.

Na cijeloj su istrazenoj povrsini pronadjeni i zidovi grobnica, koje su pripadale gradskomu groblju iz XIX. i pocetka XX. stoljeca.

Pribrojimo li ovim nalazima i povijesni podatak prema kojemu je, po vlastitoj zelji, hrvatski kralj Stjepan II. (1089-1091) sahranjen u narteksu bazilike, tada osim o sakralnomu kontinuitetu, mozemo govoriti o kontinuitetu ukapanja na Sustipanu, od kasne antike do najnovijega doba.

Na prostoru juzno od bazilike otkrivena su dva zida, koji su pripadali samostanu Sv. Stjepana. Jedan od tih zidova prethodnim je arheoloskim istrazivanjima provedenima 60-tih godina, bio registriran tek na spoju s juznim zidom bazilike, a sada je utvrdjeno da se u duzini od cetiri metra pruza u pravcu juga, prema ogradnomu zidu na litici iznad mora. Drugi zid, koji je presjecen jednom od kasnijih grobnica, orijentiran je u pravcu istok-zapad i sacuvan u duzini od jednoga metra, a s prvim spomenutim zidom zatvarao je neku od prostorija u istocnom dijelu Samostana.

U bazilici je otkriven dio podloge stupovlja, koje se nalazilo izmedju srednjega i juznoga broda, te in situ baza jednoga stupa. Uz spomenutu podlogu pronadjene su tri kosturnice s ispremijesanim skeletnim ostacima vise pokojnika. U funkciji pokrovne ploce jedne od ovih kosturnica otkriven je veci ulomak pluteja (ploce oltarne pregrade) dekoriran pleternom omamentikom. Plutej je pripadao kamenomu namjestaju bazilike i prema znacajkama ukrasa moze se datirati u X. stoljece.

Napomenimo da debljina kulturnoga sloja na Susutipanu iznosi izmedju 0,80 i 1,20 m, te da iz toga sloja potjecu svi spomenuti nalazi. Pokojnici, koje dijele cesto i stoljeca, nalaze se jedni uz druge u istoj razini. Najmladji nalazi, poput grobnica iz XIX. i XX. st. ponegdje su otkriveni na vecoj dubini od onih iz kasne antike, a u brojnim slucajevima jedni su pomicali ili presijecali druge. Navedimo samo jedan primjer! Prigodom gradnje samostanskoga zida djelomicnoje unisten kasnoanticki grob, od kojega je ostao sacuvan dio konstrukcije s dvoslivnim krovom. Uz spomenuti zid u kasnomu srednjem vijeku ukopan je jedan pokojnik u obicni zemljani grob. Kada je, naposlijetku, u XIX. stoljecu zidana nova grobnica naislo se na skeletne ostatke iz srednjovjekovnoga groba, koji su, buduci da su smetali, rucnim alatom prebaceni na ostatak krovne konstrukcije kasnoantickoga groba. Sve to znatno otezava zadacu arheologa, koji mora uociti takve zahvate. To vise nas vesele rezultati, koji su upotpunili nase spoznaje o ovomu vaznom nalazistu.