Boris Vidovic

"... Smilujte se meni moje mlade smrti
ne vicite glasno iz nezabitnih grobista
kad sam ploca koja moze da se prosjedne
i grobovi koji nikad ne znam zatvoriti potpuno.
Smilujte se meni . . . "

Tonci Petrasov Marovic: "Sonata za staro groblje na Sustjepanu"

Malo je primjera u povijesti nekoga naroda da njegovi pojedinci barbarski uniste groblje svojih predaka, a da pritom ne ostave ni najmanji znamen o njihovu zemaljskomu zivotu. Sustipan i Staro groblje na njemu su bili i ostali metafora jednoga slijepoga rusenja i omalovazavanja svega svetoga koje je stoljecima prozimalo ovaj poluotok. To moze osjetiti svatko onaj tko na njega zakoraci. Kada se covjek popne na litice Sustipana i baci pogled na more i nebo tada osjeti tajanstveno blago strujanje bozanske energije iz zemlje i neba u sebe. To su vjecno izlijevanje onostranosti na Sustipanu osjetili ljudi vec u antici; iz toga doba imamo i prve materijalne ostatke ukopanih na Sustipanu.

Sustipan je svojom magicnim fluidom privukao i benediktince u X. st., koji u potrazi za duhovnoscu medju borovima i cempresima pronalaze idealno mjesto za svoj muski samostan. Samostan Sv. Stipana pod borovima (de Pinis) je stoljecima imao vaznu ulogu u zivotu Splita; isti je imao bogati knjizni i umjetnicki fond, a Prior samostana je bio najistaknutija i najutjecanija crkvena osoba u Gradu nakon Nadbiskupa.

Mnogi su hrvatski plemici odabrali Sustipan za svoj dom. Medju njima je najpoznatiji posljednji pripadnik Trpimirove loze, kralj Stjepan II., koji je dosta vremena zivo u samostanu na Sustipanu, a ciji su zemni ostaci pocivali ondje. Bjezeci pred Turcima u XV. st., ovdje su utociste nasli i bosanski velikasi i kraljica Marija, udovica posljednjeg bosanskoga kralja Stjepana Tomasevica. Knjizevnik Eugen Kumicic spominje ovaj samostan u svomu romanu "Kraljica Lijepa ili propast kraljeva hrvatske krvi".

Nakon ukinuca benediktinskoga reda u XVIII. st. rusi se samostan i nestaju dragocijene knjige, medju njima se istice "Codex privilegiorum et instrumentorum" iz XIII. st. Od staroga je beneditktinskoga samostana ostalo samo nekoliko skulptura koje su uzidane u novosagradjenu crkvicu 1814. godine. Tih se godina donosi i zabrana stoljetne prakse ukapanja u gradskim crkvama i samostanima, te Sustipan postaje gradsko groblje koje arhitektonski uoblicuje splitski graditelj Vicko Andric. Obiteljske se grobnice cesto krase kamenim skulpturama Rendica, Ferraronija, Carrare, Rosandica i Mestrovica. Splicani Hrvati su naroito stovali Rendicev kip posveen Gaji Bulatu, prvomu hrvatskom gradonacelniku Splita, ali su se tu u kamenu mogli vidjeti i mnogi drugi zasluzni Splicani.

Sirenjem Grada Staro je groblje na Sustipanu postajalo sve tjesnje, pa je 1928. godine Splitska uprava otvorila Novo groblje na Lovrincu, ali su se ukapanja na Sustipanu nastavila do 1943. godine. Tada se u masonsko-orjunaskim krugovima iznjedrila i paklena zamisao o iseljenju pokojnika na Novo groblje da bi se na njegovu mjestu izgradio privlacan hotel.

Nakon Drugoga svjetskoga rata radjaju se nove zamisli o Sustipanu: jedni bi ga pretvorili u dobro uredjeni perivoj, drugi bi na njemu gradili Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, itd. Svima im je bila zajednicka nakana da zemlju na Sustipanu "ociste" od svetosti i pretvore je u hedonisticki poligon za zabavu i rekreaciju. Sustipan je puninom svojih povijesnih, religioznih, umjetnickih i politickih asocijacija narocito bio trn u oku komunistickim dogmaticima i unitaristima, koji su ga na najvandalskiji nacin sruili 1959. godine. Samo je manji dio grobnica prenijet na Novo groblje, a nekoliko nadgrobnih spomenika sacuvano. Sve ostalo je smljeveno u prah ili pobacano: kosti pokojnika mogle su se vidjeti rasute po Marjanskom poluotoku; a kamen i mramor ugraen u vikendice. Splitski pjesnik Tonci Petrasov Marovic, uzasnut ovim grobljecidom, pise potresnu "Sonatu za staro groblje na Sustjepanu" opisujuci ga kao "ledina Judina" i zagovarajuci da "nitko ne bi smio iskapati mrtve", jer se to kosi s Bozjim zakonom.

Ako je izopacena komunisticka ideologija pokusala satrti i omalovaziti hrvatsko bice oskrvnucem posvecene zemlje Sustipana, uveliko smo ostali zapanjeni vidjevsi bagere kako ponovu "uredjuju" Sustipan i mrve ljudske kosti 1994. godine! Na fotografiji snimljenoj iste godine vide se cempresi i lijepo uredjeni i istrazeni anticki grobovi (rad strucnjaka iz Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika). Nakon "uredjenja" s bagerima, njih danas vie nema!

Preko Gradskoga kotara Meja smo zatrazili da Gradonacelnik i Gradsko poglavarstvo zastite ovaj lokalitet, a "zastitne radove" koje su narucili zaustave, u skladu sa zabranom Drzavne uprave za zastitu kulturne i prirodne bastine,

U prosincu 1994. Godine Gradski kotar Meja tiska i prigodni list Kotara pod nazivom "Sustipan", a u veljaci 1995. godine uprilicuje i Okrugli stol o sudbini Sustipana. Okrugli stol je odran u crkvi Sv. Frane na Obali buduci da franjevci konventualci vode zupu Sv. Stipana pod borovima. Stolu su pristupili svi najeminentniji ljudi Splita zalozivsi se za cjelovit pristup u rjesavanju zastite Sustipana institutom javnoga natjecaja koje bi objavilo Poglavarstvo Grada. Vecina je sudionika ovoga skupa ostro osudila "uredjenje" Sustipana bagerima i bila potpuno rezervirana prema planu urdjenja koje je napravio ing. Mitrovic. Prema njegovim nacrtima Sustipan se - bez uvida javnosti - vec zapoceo uredjivati kao javni park kroz koji bi prolazile setnice. Isti bi se "obogatio" manjim ugostiteljskim objektima. Ovakve planove je ostro osudila vecina sudionika ovoga skupa, kao i gosti iz Zagreba, koji su za ovu priliku pozvani u Split.

Jednodusan je bio zakljucak svih nazocnih na ovomu skupu da Sustipan ne moze biti nikakav zabavni park u kojemu bi se pravio cirkus za prolaznike. Kroz njega se ne prolazi: on je odrediste! On mora ostati sveta zemlja za kontemplaciju i razmisljanje, mjesto koje ce upucivati na skromnost, suzdrzljivost i onostranost, a nikako biti poligon za puku hedonoisticku zabavu i provod.

Vise je sudionika ovoga skupa osudilo nacrt izgradanje pristupnoga puta za tribine plivackog kluba "Jadran" koji vodi preko Staroga puckoga groblja u kojemu se jos nalaze kosti vise tisuca pokojnika! Danas je taj pristupni put preko ljudskih kostiju izgradjen usprkos zabrani gradjenja na Sustipanu! Vise je uglednih Splicana izrazilo bojazan da se u nagrdjivanju i posramljenju Sustipana nece stati, nego da ce se zapoceti "uredjivati" i okolna livada, na kojoj se predvidjaju izgraditi poslovne zgrade i garaze, sto bi dodatno i potpuno pokvarilo cijelu vizuru Sustipana, te unistilo i zadnju oazu mira i spokoja.

Zakljucak je Skupa iz Sv. Frane da se Sustipanu mora vratiti unisteni dignitet postavljanjem jasno prepoznatljivoga krscanskoga simbola kriza koji zorno predocuje ukrstvanje fizickoga i metafizickoga i u cijemu simbolu osjecmo bolnu razapetost izmedju okrutne zbilje jednoga nasilno ubijenoga groblja (kojeg vise ne mozemo vratiti) i sanja o uskrsnucu svih pokojnih, narocto onih koji su dali zivote za Domovinu. Ukazano je i na umjetnicka djela nastala nadahnuta Sustipanom u kojima umjetnici ne vide samo razmrskane kosti, nego covjeka i zenu, uskrsnule u punini svoje osobnosti, bez smokvina lista.

Nadu u vracnje svetosti i dostojanstva Sustipanu dao je i nadbiskup msgr. Ante Juric svojim dolaskom na Sustipan prosle i ove godine na blagdan Svih Svetih, prvi put nakon 35 godina. Sluzenje sv. Mise i odrjesenje grijeha svim pokojnicima bio je dobar putokaz splitskomu gradonaclniku mr. Nikoli Grabicu da spozna da se Sustipan, u posljednje doba, vise rusi nego uredjuje, i da je zaisto potrebno da on i Gradsko poglavarstvo Sustipanu vrate njegovo dostojanstvo i vaznost koju on nedvojbeno i zasluzuje.